110 stručnjaka mentalnog zdravlja iz 15 država podržava izviješće koje preporuča noćenja djece sa svakim od roditelja nakon razdvajanja roditelja

Prošli su dani kad su stručnjaci razvedenim tatama savjetovali da se od obitelji potpuno odvoje i, u najboljem slučaju, ostanu posjetitelji u životima svoje djece. Rastuća svijest da je za djecu najbolje da imaju oba roditelja, bez obzira na to žive li roditelji zajedno ili odvojeno, dovela je do trenda zajedničke / podijeljene roditeljske skrbi. Ipak, neke zatvorene skupine još uvijek vjeruju da je zajedničko / podijeljeno roditeljstvo prikladno za stariju djecu, no neprikladno za zadovoljavanje potreba mlađe djece.

Naše društvo zadržava čudan dvostruki standard kad se radi o potpori stvarnom / podijeljenom roditeljstvu. Naprimjer, želimo da se tate bave s malom djecom¨ – da im mijenjaju pelene, hrane ih, kupaju, stavljaju spavati, tješe po noći, maze ih ujutro. No, kad se roditelji razdvoje, neki ljudi pogrešno misle da je za malu djecu najbolje da svaku noć provode u istom domu, obično s mamom, čak i kad to znači gubitak skrbi koju im pruža tata. Usprkos svim iskoracima u razbijanju rodnih prepreka, mnogi od nas još uvijek misle da je isključivo majka osoba koja skrbi o maloj djeci i da ugrožavamo dobrobit djece ako taj posao povjerimo očevima.

Rezultat toga jest uobičajen raspored skrbi pri kojem mala djeca čiji se roditelji razvode dobiju viđanje svojeg tate dva puta tjedno po dva sata. Užurbano stavljanje i vađenje djeteta iz automobila, vožnja do tatinog doma i natrag na kraju radnog dana ne postavljaju dobre temelje za dobar i siguran odnos s tatom.

Želimo da tate mijenjaju pelene, hrane, kupaju, stavljaju djecu u krevet, tješe po noći i maze ujutro. No kad se roditelji razdvoje, neki ljudi pogrešno misle da je za malu djecu najbolje da provode svaku noć s mamom, čak i kad to znači gubitak očeve skrbi.

Srećom, znanost nudi jasne smjernice u vezi s ovim pitanjima. Proveo sam dvije godine analizirajući relevantnu znanstvenu literaturu i razmatrajući svoje analize skupa s međunarodnom skupinom stručnjaka na području ranog dječjeg razvoja i razvoda roditelja. Rezultati su u Social Science and Parenting Plans for Young Children: A Consensus Report[i], a rad je nedavno objavljen u prestižnom stručnom časopisu American Psychological Association’s  Psychology, Public Policy, and Law[ii]. Izvješće je podržalo 110 vodećih svjetski priznatih znanstvenika i stručnjaka. Podrška tih ljudi odražava val zabrinutosti među stručnjacima da krive informacije o dokazima prikupljenim istraživanjima loše utječu na odluke o roditeljskoj skrbi i na javne politike.

Naš je prvi cilj bio osigurati uravnotežen i točan pregled prihvaćenih istraživanja tijekom posljednjih 45 godina koja su relevantna za roditeljske planove o djeci mlađoj od četiri godine u situaciji razdvajanja roditelja. Naš je drugi cilj bio osigurati empirijski potvrđene smjernice za kreatore politika i za one koji donose odluke o roditeljskoj skrbi.

Nismo našli potvrdu da djeca mlađa od četiri godine (neki kažu mlađa od šest) trebaju provoditi gotovo sve vrijeme živeći samo s jednim roditeljem kad ih drugi roditelj također voli i brižan je. Upozorenja protiv noćenja male djece sa svakim od roditelja nisu u skladu sa spoznajama o razvoju snažnog pozitivnog odnosa roditelj-dijete. Novorođenčad i mala djeca trebaju roditelje koji reagiraju dosljedno i s ljubavlju, i koji su osjetljivi za njihove potrebe. Ona ne trebaju, a većina ih i nema, prisutnost jednog roditelja sve vrijeme tijekom 24 sata.

Mnoge udate majke rade noćne smjene zbog čega tijekom noći nisu sa svojom malom djecom. Jednako kao i ove udate majke, većina majki koje ne žive s očevima svoje djece ne trebaju brinuti kad ostave djecu u skrbi očeva. Da bi se maksimizirale šanse za sigurnu i dugoročnu povezanost s oba roditelja, javne bi politike trebale poticati oboje roditelja da aktivno sudjeluju u dnevnoj i noćnoj skrbi o svojoj maloj djeci. Stručnjaci koji proučavaju dobrobit od dječjeg odnosa s oba roditelja ne nalaze empirijske dokaze u korist uvjerenja da su majke potrebnije niti da igraju važniju ulogu u životima male djece od očeva. Ukratko, nakon razdvajanja, oboje bi roditelja trebalo maksimizirati vrijeme koje provode sa svojom malom djecom, uključujući i noćenja.

Kako se dogodilo da javne politike i smjer sudskih odluka krenu u tako pogrešnom smjeru? Čini se da je to povezano s ostavštinom "mistike majčinstva," idejom da su majke prirodno pogodnije za brigu o maloj djeci. To je u početku podržavao John Bowlby, otac teorije privrženosti. Bowlby je istakao poimanje da djeca, prije svih drugih odnosa, stvaraju trajne afektivne veze samo s jednom osobom, obično majkom i da taj odnos istodobno ima viši status te služi kao obrazac za druge odnose.

Ova je hipoteza u brojnim istraživanjima preispitivana da bi se provjerilo odražava li stvarno iskustvo djece. Istraživanja pokazuju da djeca istodobno razvijaju višestruke odnose. Ona stvaraju odnose s više od jednog skrbnika i ti su odnosi nezavisni u smislu da odnos s mamom nije obrazac za odnos s tatom. Čak je i John Bowlby kasnije u tijeku svoje karijere došao do spoznaje da djeca razvijaju odnose privrženost prema više osoba koje skrbe o njima. Ti se odnosi ne mogu rangirati.

Jasno je da trebamo podržavati odnose s oba roditelja. Time se podvostručuju šanse da će dijete imati najmanje jedan visoko-kvalitetan odnos. Također, mame i tate na različite načine pridonose razvoju svoje djece.

Naravno, zajednička / podijeljena roditeljska skrb nije za sve obitelji. Bez obzira na dob djece, roditelji pri stvaranju najboljeg mogućeg plana roditeljske skrbi trebaju razmotriti brojne faktore. Ono što funkcionira u jednoj obitelji, ne mora biti najbolje za neko drugo dijete u drugoj obitelji. Naše su preporuke primjenjive za većinu obitelji. No, neki su roditelji nemarni, abuzivni ili značajno manjkavih roditeljskih kapaciteta, tako da bi njihova djeca trebala zaštitu od njih čak i u cjelovitim obiteljima. Ta se pak činjenica ne bi trebala koristiti da bi se većinu djece, koju je podizalo dvoje roditelja koji ih vole, lišavalo takve iste skrbi nakon razdvajanja roditelja.

Vrijeme je da razriješimo svoje ambivalentne i kontradiktorne ideje o ulogama očeva i majki u životima njihove djece. Ako cijenimo kad tata čita priču svojem malom djetetu ili kad umiruje svoje uznemireno novorođenče u 3 sata nakon ponoći dok roditelji žive zajedno, zašto bismo prestali podržavati i lišavali djecu ovih izraza očinske ljubavi samo zato što roditelji više ne žive zajedno ili samo zato što je sunce zašlo?

___________________________

poveznica na izvornik (copy-paste): https://www.childandfamilyblog.com/social-emotional-learning/parents-divorce-regular-overnight-stays-dad-best-young-children/

---

¨ Djeca od rođenja do četiri godine života

[i] Znanost socijalnog rada i plan roditeljske skrbi za malu djecu: Konsenzualno izviješće

[ii] Američko psihološko udruženje, naziv časopisa je Psihologija, javna politika i pravo