Jeste li vi krivi za otuđenje svojeg djeteta? - 6

IZGLED MOŽE ZAVARATI

© 2017 by Richard A. Warshak, Ph.D.

Nastavak serije pitanja koja treba postaviti u vezi s odgovornošću odbačenog roditelja za otuđenje djeteta od toga roditelja

6. Je li neugodno ponašanje (poput nekontroliranih verbalnih ispada) odbačenog roditelja, neprilagođena reakcija na odbacivanje djeteta. ili je ono vjerojatan uzrok djetetova odbacivanja toga roditelja?

Od dvoje djece koja su se identificirala s psihološki abuzivnim ocem tražilo se da provedu vikend s majkom. Kad je nisu ignorirala, djeca su se prema majci odnosila sa sadističkim prijezirom. Polila su je crijevom za polijevanje dok je pokušavala izaći iz automobila. Razbila su njezinu zbirku parfema u kojoj je bila i njoj vrijedna bočica koju je naslijedila od svoje bake. Izrezala su joj odjeću.

Kad su je počela psovati i izvikivati rečenice koje su naučila od svog oca – da je patetična izlika za majku, da ih zapravo ne voli, da je kriva za sve loše u njihovu životu, da nije prava majka već samo 'neka kuja koja ih je rodila', to je bila posljednja kap. Ova žena inače blage naravi došla je do točke pucanja. Dok je jela komad kolača, djeca su joj predbacila da je sebična i da njih nije ponudila komadom kolača. Izgubila se. Bacila je kolač na kćer i rekla "Želiš ga? Evo, možeš si ga nabiti u g…!"

Jasno, ovo nije bilo ono čime se majka ponosila. Ali bilo kojem objektivnom promatraču, njezina je reakcija sasvim razumljiva. Nažalost, ovo je upravo ono što su se djeca i njihov otac nadali da će se dogoditi. Ona su brzo ocu poslala sms u kojem su tvrdila da ih majka zlostavlja. Otac im je odgovorio da izađu iz kuće i da će ih pokupiti na uglu. Od toga su trenutka i djeca i njihov otac svima koji su htjeli slušati govorili da je njihova majka luda i abuzivna i recitirali su incident bacanja kolača kao primjer nečega za što su tvrdili da je tipično ponašanje njihove majke.

Majčino je ponašanje sudu otežalo razumijevanje uzroka otuđenja djece i procjenu relativnih doprinosa oca i majke prekidu odnosa majka – djeca. Ljudi poput vještaka o roditeljskoj skrbi, kojima je zadatak razumijevanje korijena djetetova odbacivanja roditelja ne smiju brzati sa zaključcima da je roditeljska reakcija na negativno ponašanje djeteta uzrok toga negativnog ponašanja.

U slučaju ove majke, obiteljski je terapeut krivo pretpostavio da je majčino ponašanje centralni čimbenik u otuđivanju djece od nje. Umjesto da s djecom radi na ispravljanju iskrivljene percepcije majke koju su preuzeli od svojeg oca, terapeut je pokušao postići da majka prihvati odgovornost za dječje odbacivanje nje same. Tretman je samo produbio jaz između majke i njezine djece.

Da se terapeut potrudio razumjeti razinu do koje je toksični otac izmanipulirao djecu da bi ona zlostavljala majku, i da je utvrdio povijest odnosa majka – djeca i ponašanje djece koje je dovelo do majčina ispada, moguće bi taj terapeut bio učinkovitiji u podršci majci i u pomoći djeci da prevaziđu svoju neracionalnu averziju prema majci. Umjesto toga, ovaj je terapeut radio u korist psihološki abuzivnog oca.

SAŽETAK: Pitanja koja treba postaviti kad se radi se o odgovornosti odbačenog roditelja za otuđenje djeteta.

1. Jesu li pretpostavljene pogreške roditelja izronile netom prije djetetova otuđenja, kao npr. u slučaju površinske ozljede glave, i jesu li agresivne osobine i ponašanja toga roditelja u prošlosti postojali paralelno s toplim odnosima roditelj-dijete?

2. Bi li slabosti odbačenog roditelja dovele do odbacivanja toga roditelja u normalnim okolnostima bez obzira na stavove i ponašanja roditelja kojem se dijete priklonilo?

3. Je li roditelj kojem se dijete priklonilo sudjelovao u fokusiranju djetetove pažnje na propuste i pogreške odbačenog roditelja preuveličavanjem značenja tih pogrešaka, ili podržavajući bezosjećajne stavove djeteta prema tome roditelju?

4. Postoji li vjerojatnost da bi djeca, imajući na umu ponašanje roditelja kojem su se priklonila, bila otuđena i da nema pretpostavljenih pogrešaka odbačenog roditelja?

5. Održava li odbačeni roditelj normalne odnose s braćom i sestrama otuđenog djeteta usprkos značajki svoje ličnosti i ponašanja koji su navodni uzrok otuđenja djeteta?

6. Je li neugodno ponašanje (poput nekontroliranih verbalnih ispada) odbačenog roditelja, neprilagođena reakcija na odbacivanje djeteta. ili je ono vjerojatan uzrok djetetova odbacivanja toga roditelja?

SLIJEDI: Pitanje 7: Izgleda li dijete motivirano popraviti odnos, tj. želi li se konstruktivno uključiti u terapiju ili se čini zadovoljnim zbog gubitka roditelja?

#parentalalienation

________________________

poveznica na izvornik: https://www.facebook.com/richardawarshak/posts/1355748624569885